![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXb7ttQ1VEpx-MNCKX4q45pUcJc4uUqIvCpcmq0Be6cxx3HS4fPjDjXwvh3MlGugzem6iYYYFatxv0qEkIuyfPQ1P-b1qncOZ0AD7VzIzDLzZsJa9dHd7pNZ73d01In3gCTPVhAn8LZWql/s320/310-.jpg)
Aerodrom "Car Konstantin", Nis, Srbija, 2007. godine
Prvi put sam u zivotu sleteo u svoj grad. Jesam poletao iz njega, ali sam prvi put sleteo. A sa sobom sam doneo mitove iz Grcke, mitove sa Krita i mnogo vise, Sunce sa Santorinija i Sunce sa Krita. Pa ipak, kada smo u ponoc izasli iz aviona docekala nas je paklena vrucina. Nis je tih dana bio najtopliji grad na celom svetu! Kaze taksista da je jedan grad u Africi bio jos topliji i od Nisa, ali nije zapamtio kako se taj grad zove.
Sreca sto avionu krila ne lepe voskom nego lepkom koji je mnogo otporniji na spoljne uticaje. A ni na 10000 metara nije toliko blizu Suncu da bi se otopio ni vosak, tamo gore je stalno neka temperatura ispod nule.
Let u mestu
svugde ikari mali
svugde dedali
lete u prazno nebo
vise, najvise
masu krila od voska
napete misice
teku znoj, krv i suze
lete ka suncu u veciti dan
sunce nevoljmno sija
cuti sumorno
gleda ko mu sve ide
pece pakleno
koji najblize pridju
prvi padaju
vosak se lagano topi
ruse se jadni letaci u mrak
let u mestu
uzlet u dubiki pad
let u mestu
uspon u krvavi krs
let u mestu
krila za makaze sveta
let u mestu
pesma nemih za gluve
Goran Stefanovski
No comments:
Post a Comment