Stalida, ostrvo Krit, Grcka, 2007. godine
Dolce vita! Divno je biti na odmoru, negde pored mora, nista ne raditi i ne voditi racuna ni o cemu. Pa nakon celodnevnog skitanja ostrvom, umoran leci pod suncobran nocu! Jer samo tako mozes da volis more i more voli samo takve!
More za radnike
Dok se u tvojim stihovima dosađuju reči
beznadežne i na smrt osuđene,
ovo je more poema koja se ne ustručava.
Njene su metafore plovne, opasne,
urnebesne i umiljate, sasvim fotogenične.
Možda bi ti ukrao njihovu so i učinio ih
bljutavim
ali pred morem ti si nedostojan.
More samo sebe opeva, bezobrazno i slobodno
rimuje se čime god stigne,
iako nevično srodnosti zbog svoje nadarenosti.
Njegove su dubine mudrije
od svih tvojih aforizama.
More voli ribare koji ga potkradaju puni
ljubavi
i mornare koji koriste opasnosti što im pruža
dok ne zalutaju i posle.
More ne voli one koji mu se udvaraju
kao svojoj vlastitoj mudrosti sporo i oprezno.
More, ako voli, voli radnike na odmoru
koji tri noći ne spavaju dok dođu do mora;
a kad dođu, kažu: "lepo je naše more",
požure da pocrne i da se vrate kućama.
Branko Miljkovic, ciklus "Kritika poezije"
No comments:
Post a Comment