Kamenicki vis, 2005. godine
Na osnovu zadnje dve fotografije covek bi mogao da pomisli da se na planinarenju samo pije i jede. To stoji, ali tek na kraju. Na vrhove planine se i penje. A sve vreme se druzi. Ovakav kotlic je poziv na druzenje, a u sebi sadrzi uglavnom sve ono sto se sakupilo uz put, ponajpre pecurke. Za sada smo uvek uspeli da razlikujemo neotrovne od otrovnih.
Sadrzaj u kotlicu je izobilje prirode, a sadrzaj nasih dusa je izobilje dozivljaja prirode.
Jesenji dan
Gospode, čas je. Leto beše dugo.
Spusti sjene na sunčane ure
a vetre pusti da poljima jure.
Zapovedi svežinu zadnjem voću;
podaj mu jos dva južnija dana,
neka ispod ploda savine se grana,
a vinu zapovedi poslednju slatkoću.
Ko sad nema kuće, taj je više
sagraditi neće. Ko je sada sam,
ostaće sam, da sluša romon kiše
bdije, čita, duga pisma piše i luta alejama
gde dah jesenjeg vetra suho lisće njiše.
Rainer Maria Rilke
No comments:
Post a Comment