Fruskogorski maraton, 2004. godina
Fruskogorski maraton vecinom svojih staza vodi preko Strazilova i Brankovog groba. Ovaj deo puta je jedan od najnapornijih, mada i najkracih deonica. Po blatu kakvo je bilo, to je bila malte ne i prava jedna avantura. Klizalo se i padalo u blato, a na strmim delovima smo se bukvalno i za travke hvatali da ne bi otklizali niz klizave strane brda.
Bez obzira na to glavno uzbudjenje je bilo zbog dolaska na grob Branka Radicevica. Zbog svoje bolesti i rane smrti ostavio je za sobom sliku bolesnog coveka, sliku smrti i zalosti. Medjutim, sem te pesme "Kad mlidijah umreti" svo ostalo stvaralastvo mu je bilo puno zivota. Toliko puno da se mnoge od njegovih pesama u narodu smatraju narodnim, toliko su ispevane i prihvacene.
Ukor
Gde si dušo, gde si 'rano!
Gde si, danče mio?
Gde si, sunce ogrejano?
Gde si dosad bio?
Ta sinoć se tebi mlada
Baš zacelo nada'!
Sunce zađe - pade tama -
A ja osta' sama!
Ala ljubiš, moje lane,
Ala grliš slavno!
Grli, ljubi, dok ne svane -
Ta već nesi davno!
Već nedelja dana prođe
Kako mi ne dođe!...
Jao zlato, tako t' Boga,
Ta kako si moga'?!
Branko Radicevic
No comments:
Post a Comment