Nis, kuca pesnika M.M.Nama, Nova 2006. godina
Maske
Zapravo savrsen
nije mogao da shvati prostotu prizraka,
vec samo da joj se divi...
ali bio je necujan,
nevidljiv,
bezoblican,
bez mogucnosti bilo kakve komunikacije.
Morao je da prihvati masku
sacinjenu od sveta prizraka.
(A tamo su govorili da je novo bice
postalo.)
Maske su volele
i bile su voljene;
nekad su plakale,
nekad govorile,
nekad se smesile, nekad se ljutile.
Ovde smo svi imali maske
i samo po njima smo se raspoznavali.
Maske su bile nesavrsene,
ali su postepeno zadobijale vlast
nad savrsenim bicima koja ih nose.
Ovde smo svi kad-tad poverovali
da smo maske,
zaboravljajuci svoju savrsenu prirodu.
Maske su se grlile
grcile u strasti
i opijale svesna bica,
razmnozavajuci se.
Vreme je prolazilo...
Nakon mnogo godina maske su starile
i propadale,
a mi smo bili isti kao prvog dana.
A kada je shvatio prevaru,
skinuo je masku
i vratio se svetu savrsenom.
Dugo smo, dugo nad maskom plakali
puni ljubavi,
verujuci da placemo nad njegovim uzglavljem.
M.M.Nam, zbirka pesama "Snovi"
No comments:
Post a Comment