Mediteran, Aleksandrija, rt Faros, Egipat, 2003. godine
Na ovom mestu je nekada bilo svetsko cudo, svetionik na Farosu. Od njega nije ostalo nista, jer je potpuno unisten u prirodnoj katastrofi - razornom potresu. Na rtu se sada nalazi malo utvrdjenje. Umesto svetlosti - zidine. Umesto pomoci da dodjete bezbedno - prepreka da nikako ne dodjete.
Kazu da je svetlost sa Farosa bila toliko inpresivna da su Arapi, videvsi je, po uzoru na ovaj svetionik napravili prvo minare na dzamiji, da ih nebeska svetlost obasjava sa njega. Naravno, farovi na automobilu svoje ime duguju svetioniku na Farosu.
Ovde sam se prvi put u zivotu susreo sa Mediteranom. Zadrzavanje nije bilo predvidjeno, tako da sam izuo sandale i nogama ugazio ovo ogromno more. Trenutak nakon ove fotografije zapljusnuo me je veliki talas. Ja nisam usao u Mediteran, ali je Mediteran usao u mene. Nisam imao rezervnu garderobu, ali po vrucem novembarskom danu brzo sam se osusio.
NA OBALI ZESTINE
Sacekaj me na obali zestine
ne dozvoli da mi talas istine
ovlazi usijani horizont,
ne daj da mi se rasplinu iluzije
kao sareni mehurici sapunice.
Zatvoren u tvom krugu
u prethodnici saljem leptire
da sakupe nektar sa mednih cvetova.
Cekam te na zacaranom uzvisenju
priblizi se
prosetaj niz moje magnetno polje
zastiti me
u borbi do izmagljenja.
Zoran Stosic, zbirka pesama "Neces otici"
No comments:
Post a Comment