Manastir Vatoped, Sveta gora, Grcka, 2007. godine
Nisam meditirao u tom trenutku ni o Bogu, ni o andjelima. Ovo je bio merak, noge upalojene od hodanja su stajale tako da su van vode, a kada naidje talas onda ih pokvasi. Medjutum, kasnime, kada smo se vratili u Stavros, gde smo bili locirani, razgovarali smo (barem neki) o apostolima, andjelima i sl.
U svojoj pesmi "Ariljski andjeo" Branko Miljkovic kaze: "Ali jedan pesnik koji je dugo stajao ispod zida u koji je bilo nemoguce posumnjati, valjda
zbog njegovog gorkog ukusa i tvrdoce, prepoznao je svoje lice bezbroj puta seljeno
na jednom srpskom srednjovekovnom andelu." Mislim da se radi o Vasku Popim i pesmi "Kalinic"
Kanelić
Otkuda moje oči
Na licu tvome
Anđele brate
Boje sviću
Na ivici zaborava
Tuđe senke ne daju
Munju tvoga mača
U korice da vratim
Boje zru
Na lakoj grani vremena
Otkuda tvoj inat lepi
U uglu usana mojih
Anđele brate
Boje gore
Mladošću u mojoj krvi
Vasko Popa
No comments:
Post a Comment